četvrtak, 06.11.2008.

40 years

Rođena sam u džungli, s odvratnim mirisom cimeta u zraku i to je moja droga za preživljavanje u čoporu duhova bez opipa.
Rođena sam u bijeloj rupi i ne mogu vjerovati bojama ovdje; šuljaju se u krug i tako su jarko vesele da me grubo vuku za ovratnik u ples protiv mazohizma.
Nikad nisam bila blagoslovljena slonovim pamćenjem, božesačuvaj. Umjesto toga čitam crvene redove nigdje i čak mislim da mi je dobro.

Ako je potrebno 40 godina za pištolj da ga otplatim, ako je potrebno 40 godina, spremit ću novac i nadati se da će mi jednog dana trebati.
Ako je potrebno 40 godina da dobijem stvari koje trebam, pijanduro glupa, ako je potrebno tih 40 godina, prošetat ću kroz kišu i grmljavinu jer mi treba nešto da me sakrije od svijeta.

Rođena sam u nekom domu, gdje rastuća cijena rastuće djece nije faktor i ne možeš vjerovati stvarima koje mi radi, a ja sam samo običan čovjek koji proživljava život.
Ispunila sam bijelim zvukom sve oko sebe da mogu zaboraviti na boje. Zapravo, ionako nikad nisam napravila mnogo nečega, a i dalje hodam tvrdim tlom s nadom za bolje dane kao i ostali. I ne razlikujem se mnogo, osim u svemu.
Skočit ću na veliki vlak ni za gdje. Na taj veliki vlak koji ne ide nikud; možda pronađem svoje mjesto pod suncem tamo.

Želim si kupiti dobro srce i savjest jer mi treba nešto da se osjećam živom. Možda i odgojim koje dijete. I treba mi dobar muž, i Bog, i Bog, i Bog i Bog, čak i nema veze što ne vjerujem u njega.
I započet ću novi život s dva metra velikim televizorom u boji; započet ću novi život negdje. Promijeniti ime jer ovo moje me previše otkriva, promijeniti Sebe jer previše je nalik na mene.

Rođena sam u toplo jutro, na istoku ove sjebane zemlje. Bila sam mrtva na dolasku, ali ne možeš vjerovati stvarima koje čuješ jer svi ljudi lažu i svi ljudi su gamad.
Vozit ću bijeli avion preko vode, preko plave i zelene, i zemlje u oceanu, negdje. Samo da pobjegnem i samo da ne postojim; i kad me nema i kad me ima – isto je, kao da ne dišem.

Ako je potrebno 40 godina da dočekam ono što zaslužujem, ako je potrebno 40 godina, sjedit ću na onoj žutoj klupici u zelenom parku i suncem ubijati vrijeme prije kojeg ću umrijeti.
Ako je potrebno 40 godina da pronađem Sebe, propalico bezuspješna, ako je potrebno tih jebenih 40 godina, gubit ću se u beskraju i na kraju potonuti u hladni ocean ravnodušnosti.
Ako je potrebno 40 godina da dobijem stvari koje trebam, samo toliko, pružat ću ruke prema nebu.

I kako znaš kada reći da ti se živo jebe za sve?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.